Prije neki dan, dok smo šetali, jedno dijete iz naše zajednice stalo je pored lokvice i s oduševljenjem uzviknulo: „Pogledaj, nebo se preselilo u vodu!“. Nama odraslima to je bila samo lokva poslije kiše, ali za njega je to bio mali svemir u kojem se krije čarolija. Djeca nas uče da radost ne mora biti velika, skupa ni posebna. Ona se može roditi u:
- osmijehu prijatelja iz školskog dvorišta,
- mirisu svježe pečenih palačinki kod bake,
- ili u trenutku kada ptica sleti na ogradu i zapjeva svoju pjesmu.
Ako želimo naučiti kako da budemo sretni svakog dana, dovoljno je da zastanemo i pogledamo svijet očima djeteta. Radost je tu – u malim stvarima, u trenucima koje često previdimo.
Danas pokušaj pronaći jednu malu radost – baš kao što bi to učinilo dijete. Možda će to biti šareno lišće koje pada, možda crtež na frižideru ili zagrljaj bez povoda. Jer upravo te male radosti stvaraju veliku sreću.